Torba od domaćeg platna koju sam izvezla i sašila kako bi je nosila ljeti, vrlo je malo nošena i to zbog toga što je ovo ljeto više sličilo jeseni nego ljetu, pa prije nego je pospremim u ormar red je da vam je pokažem!
Prikazani su postovi s oznakom ručni rad. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom ručni rad. Prikaži sve postove
nedjelja, 28. rujna 2014.
ponedjeljak, 4. lipnja 2012.
Jedno srce...
Tko kaže da sam zaboravila na srca? Ni govora, samo što ih ne radim onim tempom kao prije, pa sam tako i ovo jedno jedino radila kroz dulje vremensko razdoblje! Vezeno je različitim bodovima, dala sam mašti na volju i upravo je onakvo kakvim sam ga zamišljala, pravo podravsko srce! S jedne strane cvijeće, a s druge strane poruka! Za nekog previše kićasto, za drugog taman kako treba :)))
petak, 11. svibnja 2012.
Mali vezeni jastuci!
Nadam se da sam sve vas koji me redovito pratite navikla na raznolikost sadržaja mojih postova u smislu da nikad ne znate, a vjerujte ne znam ni ja, kad ću što raditi i što ću objaviti, da li će to biti recikliranje, vezenje, heklanje, razne slikarske tehnike ili pak nešto sasvim drugo, jer sve zavisi o mom raspoloženju, s tim da mi ruke gotovo nikad nisu bez posla :))) No, što ili tko me tjera da stalno nešto radim? Na to pitanje ne znam odgovor, ali sam ga našla u komentaru na posljednjem postu naše Mare, a napisala ga je Jelena: "Zato se i bavimo ovim lepim stvarima da lakše pobegnemo od ružne stvarnosti."! I eto, to je to!
Jastuke sam vezla na domaćem tkanom platnu i ovdje moram napomenuti da sam primijetila na nekim blogovima da žuticu smatraju domaćim platnom (iz neznanja ili stavljanja nekog u zabludu, ne znam, ali ja osobno ne volim kad mi netko "prodaje maglu" ili "muda pod bubrege"), a oni koji znaju razliku, to primijete i znaju da su domaće platno i žutica kao nebo i zemlja!
Jastuci ovaj puta imaju oblik pravokutnika, ručno su vezeni, napunjeni vatelinom, te opheklani u tri reda. Neke šeme osmišljavam, crtam i kombiniram sama, dakle, mogu reći da se bavim i dizajnom, a što jednom napravim teško da ću opet ponoviti, u čemu se ogleda moja originalnost, znanje stečeno proučavanjem, čitanjem literature i vaših blogova, te vještine koje sam stekla radeći na mnogim područjima, od krojenja do završnog proizvoda, ali što opet ne znači da se svima mora sviđati, jer to je moje viđenje lijepog!
I slijedeći jastuk, pomalo decentnog izgleda, jer sam koristila samo bijeli konac!
I dvije torbice koje su nastale od ostataka platna...za šminku, pribor za pisanje i tsl.
Na kraju preporučam da posjetite blog "krpice i konci" i naučite jednostavan povratni bod ili otkrijte nešto što do sada niste znale, a o tkanju i domaćim platnima prisjetite se na postu "lan-tkanje-vezenje..."!
Do čitanja!
Jastuke sam vezla na domaćem tkanom platnu i ovdje moram napomenuti da sam primijetila na nekim blogovima da žuticu smatraju domaćim platnom (iz neznanja ili stavljanja nekog u zabludu, ne znam, ali ja osobno ne volim kad mi netko "prodaje maglu" ili "muda pod bubrege"), a oni koji znaju razliku, to primijete i znaju da su domaće platno i žutica kao nebo i zemlja!
Jastuci ovaj puta imaju oblik pravokutnika, ručno su vezeni, napunjeni vatelinom, te opheklani u tri reda. Neke šeme osmišljavam, crtam i kombiniram sama, dakle, mogu reći da se bavim i dizajnom, a što jednom napravim teško da ću opet ponoviti, u čemu se ogleda moja originalnost, znanje stečeno proučavanjem, čitanjem literature i vaših blogova, te vještine koje sam stekla radeći na mnogim područjima, od krojenja do završnog proizvoda, ali što opet ne znači da se svima mora sviđati, jer to je moje viđenje lijepog!
Do čitanja!
nedjelja, 15. travnja 2012.
Vezeni i heklani jastuk!!
Nakon posta u kojem sam vam pokazala vez na lampi, istu šemu sam koristila na ovom jastuku, ali sam dodala malo zelenila te sam koristila šatirano roza boju konca i žutu! Nakon što sam dovršila vezenje na domaćem tkanom platu, obje strane jastuka sam opheklala te sam heklanjem spojila jastuk. Punjenje sam sašila od angin pamučne roza tkanine za jastuke tako da se kroz heklani žuti dio vidi roza boja!
S obzirom da sam dobila nekoliko upita o tome kako se veze koji bod, a ne nalazim dovoljno vremena da napravim tutorijale o tome, a kad ga i nađem, onda mi nema tko fotografirati, ali obećavam da ću jednom i to doći na red, a do tada možete pogledati nešto o vezu i nekim od bodova na ovom blogu:
"Tina vez"!Do čitanja!
ponedjeljak, 9. travnja 2012.
Lampa!
Ovo je za mene bio izazov, od klobuka za lampu napraviti nešto neoubičajeno, a to je bio vez na lampi i heklane ružice unutar cvijeta, te heklanje čipke koja je dodatno uljepšala cijelu lampu! Kako vam se sviđa?
Naime, ova lampa krasi izlog "I. Galerije" u Koprivnici, vlasnice Ivančice Pavešić-Šurić, mlade poduzetnice koja cijeni i voli ručni rad! Hvala Ivančici kojoj želim puno uspjeha u daljnjem radu!
Ovako je tekla izrada...vezenje na lampi između tkanine i plastificirane unutrašnjosti nije bilo nimalo lako, ali je bilo pravo zadovoljstvo! Nakon što sam dovršila vezenje, jednostavno je nedostajalo "ono nešto", pa sam isehklala male ružice koje sam potom prišila u sredinu svakog cvijeta! Uživo izgleda puno ljepše!
I onda je nastala i njezina sestra, sva u plavim cvjetićima koji idu u nizu ukoso u tri reda i sa isheklanom plavom čipkom!
Naime, ova lampa krasi izlog "I. Galerije" u Koprivnici, vlasnice Ivančice Pavešić-Šurić, mlade poduzetnice koja cijeni i voli ručni rad! Hvala Ivančici kojoj želim puno uspjeha u daljnjem radu!
Nadam se da vas blagdani nisu previše uljuljkali i da ćete već sutra biti vrijedne!
Do čitanja!
srijeda, 28. ožujka 2012.
Lan, tkanje, vezenje - da li ste znali?
U ovom postu želim vas upoznati sa tekstilnim sirovinama prirodnog porijekla, o njihovom nastanku i njihovoj neprocjenjivoj vrijednosti! Zašto je to tako? Zato što je dug i mukotrpan put od sjetve do gotovog proizvoda - tkanine, troškovi proizvodnje i prerade su vrlo visoki, te su zbog toga na tržištu zastupljena puno jeftinija sintetska vlakna zbog čega je lan gotovo nestao iz industrijske proizvodnje.
Platno na kojem ja vezem, već sam vam spomenula, od moje je bake, jer u njeno vrijeme nije bilo odjeće za kupiti u dućanu nego su sijali lan i konoplju, mukotrpno radili da bi na kraju imali tkaninu od koje su šivali odjeću, posteljinu, stolnjake, plahte...
Ovo je jastuk vezen na takvom prirodnom lanenom platnu!
Vez kojim sam radila je vez po pismu, a bodovi su lozica, bod ispune i bobičasti bod! Preklop jastuka sam heklala, te ukrasila malim isheklanim gumbićima!
Tehnika vez po pismu zahtijeva prijenos crteža na platno i to otiskom ili crtanjem. Izrađuju se na različitim materijala, ovisno iz kojeg kraja dolaze, a najčešće se veze na lanenom i pamučnom platnu.
Dijele se na:
♦ bijeli vez,
♦ šareni vez,
♦ zlatovez.
BIJELI VEZ - izrađuje se ručno ili strojevima bijelim lanenim ili pamučnim koncem na lanenom ili pamučnom platnu.
Od ručnih vezova poznati su vezovi pod nazivom;
♦ lozanje ( popletić, lozovac, lozica, lozinka).
♦ vitanje – veze se kukicom tako da se neke niti stežu i dobije se kerani efekt.
♦ Gnjidanje – je gusti bijeli vez s kojim se ukrašavaju kape.
♦ Šareni vez – radi se višebojnim koncem na posebnim tkaninama kao; satin, filet i tul. Ovi vezovi se mogu raditi ručno ili strojno, ali ručni rad je ljepši i cjenjeniji.
♦ Pečke našav – veze se na poculicama i pregačama u Slavoniji. Veze se svilom u različitim bojama i to vrlo gusto tako da se platno ne smije vidjeti. Ljepota ovog veza je u skladno raspoređenim bojama.
♦ Đinđe – šareni vez s đinđama, staklićima, mrđelicama. Gotova đinđa se ostavlja na odjevni predmet većinom uz rubove.
♦ Zlatovez – veze se različitim tehnikama ( kod nas ih ima 12) i to žicom od žute svile koja je omotana nekom sjajnom kovinom, zatim pozlaćenom žicom ili žicom od srebra, te žutom, zelenom, i ružičastom svilom. Veze se brojanjem niti ili prethodnim ucrtavanjem veza na tkaninu.
Ukratko o lanu:
- postoji oko 100 vrsta biljaka koje se uzgajaju za dobivanje lanenih vlakana
- prerada vlakna dijeli se na slijedeće faze:
1. neobrađeno vlakno
2. češljanac
3. pređa
4. tekstilni plošni proizvod
- u ručnom tkanju zastupljena su uglavnom prirodna vlakna i koriste se kao sirovina, a sirovinski sastav najstarije sačuvane tkanine je LAN
Ukoliko vas zanima više o tkaninama, tkalačkom stanu, vezenju, o uklanjanju mrlja i još puno toga
više, molim vas pročitajte u "priručniku namijenjenom očuvanju tradicije ručnog tkanja"!
Priču o sadnji sjemena pamuka ili konoplje preuzela sam sa stranice "Ručni rad info", a cijeli tekst pročitajte ovdje: "od lana i konoplje do platna"!
"Priču započinjemo sadnjom sjemena pamuka ili konoplje u proljeće (postojao je i tzv. zimski lan koji se sijao kada i pšenica u jesen no proljetni je lan koji se sijao u petom mjesecu bio sitniji, tanjih niti te time i kvalitetniji).
Stabljike lana i konoplje dozrijevale su u srpnju mjesecu (kada se na lanu pojave plavi cvjetovi a potom i čahure u kojima se nalazi sjeme znak je da su stabljike sazrele).
Lan su žene čupale s korijenjem i ostavljale polegnutog na zemlji cca dva dana da se osuši potom su ga slagale u snopiće (rukoveti); njih 10-12 povezale bi u veliki snop. Skupljanje sjemena od kojeg se dobivalo kvalitetno laneno ulje obavljalo se na gumnima postupkom tzv. «grecanja» s grecaljkom koju čini duga poširoka planjka (daska) na čijoj su sredini usađeni dugi željezni klinovi u 3-4 reda gusto poredani visine cca 15 cm. S jedne i druge strane sjede dvije žene i vrhovima stabljike udaraju po tim klinovima. Tako se «kruni» (odvaja) sjeme od stabljike.
Kada su prikupili sjeme pristupalo se daljnjoj obradi stabljika da bi se došlo do lanenih vlakana. Stabljike su se tako u snopovima vozile na potok ili pak rijeku. Tamo bi se lan ili konoplja potopili (u stajaćoj vodi oko tri tjedna dok u tekućoj mjesec dana) kako bi se vlakna odvojila od grubog drvenastog dijela. Nakon vađenja iz vode svaki se je snop zasebno prao kako bi se sve zeleno i drvenasto odstranilo.
Lan (konoplja) se vozio potom kući na sušenje i daljnju obradu. Lan se morao dobro osušiti i za jako sunčanog dana stavljao se u tzv. STUPU (naprava nalik krokodilskim čeljustima s gornjom pokretnom i donjom nepokretnom vilicom) kako bi se očistio i kako bi dobili tzv. POVESMO. Na gornjoj vilici stoji žena koja nogama podiže i spušta gornju vilicu na donju nepokretnu vilicu. Sa strane stupe sjedi žena i rukama gura u ralje snopove lana koje zubi stupe žvaču, drobe i prelamaju stabljike u sitne djeliće te tako odvajaju izlomljenu drvenu stabljiku od neprekinutog vlakna. Tako se dobivaju vlaknaste niti lana koje se daljnjom obradom pročišćavaju pucnjom, trlicom i grebenima sve do čistog mekanog svilenkastog stanja pogodnog za pravljenje konca i tkanje platna.
Postojale su dvije vrste stupa, ručna i nožna. Ručna je bila na visokim nogama. Žena je u lijevoj ruci držala i okretala ručicu lana, a desnom rukom podizala pokretni dio stupe i njim lupala po ručici lana. Što se tiče nožne stupe, tu su potrebne dvije osobe. Žena bi sjedila gotovo na zemlji ručicu lana uguravala u „ralje“ nožne stupe, dok bi dečki s dvije noge brzim tempom udarali po ručici lana.
Nakon STUPE lan obrađujemo na tzv. TRLICI koja ima za ulogu uklanjanje POZDRa odnosno KORE s lana (konoplje). Zatim se obrađivalo na GREBENU, gdje su se odvajala duga vlakna (kudelja od finih niti tzv. češljanjem) u tzv. POVJESMO, od kratkih dijelova zvanih kučine. Ujedno se i klasificira; finije i duže povjesmo odvaja se od grubljih i kraćih kučina koji su bili pogodni za izradbu konopaca i sl. Tako počešljana vlakna pripremljena su za predenje.
Fine se niti stavljaju na PRESLICU i predu na KOLOVRATU. Kudjelja i vuna prele su se na preslicu i od tog su se konca plele čarape pomoću pet dugih igala. Starije žene su uprele na vreteno, a mlađe na kolovrat (kolovrat je udomaćen u našim krajevima tek u 20. stoljeću). Kod tkanja predivo od povjesma služilo je za osnovu a predio od kučina za potku. Jednom rukom okreće konusni štapić VRETENO na koji izvučeni dio namotava. Pritom su POVJESMO učvrstili na posebnu drvenu podlogu PRESLICU koju je prelja obično zataknula na lijevom boku za pas. Žene su često prele hodajući a ako su sjedile zataknule su preslicu za nešto (okvir kreveta, rupu u klupici). Sjedeći prele su i uz kolovrat.
Na preslicu ne treba gledati samo kao pomagalo, već kao predmet koji ima svoje mjesto u narodnom životu, osobito u običajima. Naime, preslica je bila svojina žene i pripadala je onim predmetima narodnog rukotvorstva koji su se koristili smo za osobnu upotrebu. Svaka je žena prela samo na svojoj preslici i nosila ju je sa sobom. Prelo se putem, na paši, uz posao, no najčešće zimi kad su noći duže. Rada su se održavala prela. Tu bi se uz šalu i veselje, pričale priče, izgovarale poslovice, a uz to i odvijao naporan posao predenja. Na prelu su sudjelovali i muževi koji su aktivno sudjelovali u pjesmi i svirci. Na prela djevojaka (svaki put u drugoj kući) dolazili su momci, a glavna tema razgovora bila je ljubav, ženidba, udaja.
Preslica je pratila žensku osobu od rođenja do smrti. Već kao djevojčice žene su se učile presti. Preslice su smatrane i darom ljubavi jer su ih izrađivali i poklanjali momci djevojkama, zaručnici zaručnicama, muževi ženama, a i sinovi majkama. Osobito se pazilo na njihovu ljepotu, zato se na njima da bi bile ljepše nalazi mnogo ukrasa i šara. I u svadbenom ceremonijalu preslica se stavlja uz škrinju.
Konac se na vretenu izvlači tanji ili deblji, ovisno o namjeni.
Predivo s vretena i kolovrata se prematalo u SVITKE (ŠTRENE) preko pomagala zvanog RAŠAK (motovica, mahalo); pomagalo u obliku slova T. Brojenjem niti na rašku određivala se veličina buduće tkanine. Svici, štrene, su se prali i djelomično izbijelili luženjem (obično luženjem u parenica,a; kuhanjem u vreloj vodi s drvenim pepelom). Izbijeljeni svici opet su se namatali u klupka i to pokretnim VITLOM.
Štrene su se stavljale na vitlić i pomoću čekrka namatale na drvene „mosure“ zbog snovanja osnove, ili na cijevi, obično od trstike ili bazge, koje će stavljati u čunak kao potka za tkanje.
Pripremanje konca za tkanje na stanu obavlja se namotavanjem na cijevi pomoću čekrka i vitlića; cijev se dalje ubacuje u čunak na tkalačkom stanu. Stan je drvena naprava za ručno tkanje platna.
Nakon što se platno na tkalačkom stanu istkalo pristupalo se njegovom bijeljenju. Bijelilo ga se je tako što se platno stavljalo u PARENICU (to je obično bila drvena bačva u koju se na dno stavljalo istkano platno te se uz pomoć pepela i ključale vode izbjeljivalo). Platno se nakon bijeljenja ispiralo u tekućoj vodi, te opet bijelilo sve dok ne bi postalo bijelo poput snijega. Djevojke su se takmičile čije će platno biti veće, mekše i bjelje jer im je to bila dobra preporuka za udaju.
Fino istkano i izbijeljeno platno koristilo se za izradu muških i ženskih odjevnih predmeta
Od konoplje su se izrađivale plahte, stolnjaci, odjeća dok su se od lana izrađivale finije stvari kao na primjer rubače, oplećci, fertuni i sl. Rijetki su bili ti koji su mogli imati cijelo odijelo izrađeno od platna lana.
Odjevni predmeti tako su bili biljnog (lan, konoplja, brnistra) i životinjskog (ovčja i kozja vuna, kostrijet, prirodna svila..) podrijetla.
Nadam se da ste si uzeli dovoljno vremena da pročitate barem veći dio ovih zaista vrijednih i kvalitetnih tekstova i da ste naučili zašto su takva platna biljnog porijekla toliko cijenjena!
Hvala na pažnji :)))))
Platno na kojem ja vezem, već sam vam spomenula, od moje je bake, jer u njeno vrijeme nije bilo odjeće za kupiti u dućanu nego su sijali lan i konoplju, mukotrpno radili da bi na kraju imali tkaninu od koje su šivali odjeću, posteljinu, stolnjake, plahte...
Ovo je jastuk vezen na takvom prirodnom lanenom platnu!
Tehnika vez po pismu zahtijeva prijenos crteža na platno i to otiskom ili crtanjem. Izrađuju se na različitim materijala, ovisno iz kojeg kraja dolaze, a najčešće se veze na lanenom i pamučnom platnu.
Dijele se na:
♦ bijeli vez,
♦ šareni vez,
♦ zlatovez.
BIJELI VEZ - izrađuje se ručno ili strojevima bijelim lanenim ili pamučnim koncem na lanenom ili pamučnom platnu.
Od ručnih vezova poznati su vezovi pod nazivom;
♦ lozanje ( popletić, lozovac, lozica, lozinka).
♦ vitanje – veze se kukicom tako da se neke niti stežu i dobije se kerani efekt.
♦ Gnjidanje – je gusti bijeli vez s kojim se ukrašavaju kape.
♦ Šareni vez – radi se višebojnim koncem na posebnim tkaninama kao; satin, filet i tul. Ovi vezovi se mogu raditi ručno ili strojno, ali ručni rad je ljepši i cjenjeniji.
♦ Pečke našav – veze se na poculicama i pregačama u Slavoniji. Veze se svilom u različitim bojama i to vrlo gusto tako da se platno ne smije vidjeti. Ljepota ovog veza je u skladno raspoređenim bojama.
♦ Đinđe – šareni vez s đinđama, staklićima, mrđelicama. Gotova đinđa se ostavlja na odjevni predmet većinom uz rubove.
♦ Zlatovez – veze se različitim tehnikama ( kod nas ih ima 12) i to žicom od žute svile koja je omotana nekom sjajnom kovinom, zatim pozlaćenom žicom ili žicom od srebra, te žutom, zelenom, i ružičastom svilom. Veze se brojanjem niti ili prethodnim ucrtavanjem veza na tkaninu.
- postoji oko 100 vrsta biljaka koje se uzgajaju za dobivanje lanenih vlakana
- prerada vlakna dijeli se na slijedeće faze:
1. neobrađeno vlakno
2. češljanac
3. pređa
4. tekstilni plošni proizvod
- u ručnom tkanju zastupljena su uglavnom prirodna vlakna i koriste se kao sirovina, a sirovinski sastav najstarije sačuvane tkanine je LAN
Ukoliko vas zanima više o tkaninama, tkalačkom stanu, vezenju, o uklanjanju mrlja i još puno toga
više, molim vas pročitajte u "priručniku namijenjenom očuvanju tradicije ručnog tkanja"!
"Priču započinjemo sadnjom sjemena pamuka ili konoplje u proljeće (postojao je i tzv. zimski lan koji se sijao kada i pšenica u jesen no proljetni je lan koji se sijao u petom mjesecu bio sitniji, tanjih niti te time i kvalitetniji).
Stabljike lana i konoplje dozrijevale su u srpnju mjesecu (kada se na lanu pojave plavi cvjetovi a potom i čahure u kojima se nalazi sjeme znak je da su stabljike sazrele).
Lan su žene čupale s korijenjem i ostavljale polegnutog na zemlji cca dva dana da se osuši potom su ga slagale u snopiće (rukoveti); njih 10-12 povezale bi u veliki snop. Skupljanje sjemena od kojeg se dobivalo kvalitetno laneno ulje obavljalo se na gumnima postupkom tzv. «grecanja» s grecaljkom koju čini duga poširoka planjka (daska) na čijoj su sredini usađeni dugi željezni klinovi u 3-4 reda gusto poredani visine cca 15 cm. S jedne i druge strane sjede dvije žene i vrhovima stabljike udaraju po tim klinovima. Tako se «kruni» (odvaja) sjeme od stabljike.
Kada su prikupili sjeme pristupalo se daljnjoj obradi stabljika da bi se došlo do lanenih vlakana. Stabljike su se tako u snopovima vozile na potok ili pak rijeku. Tamo bi se lan ili konoplja potopili (u stajaćoj vodi oko tri tjedna dok u tekućoj mjesec dana) kako bi se vlakna odvojila od grubog drvenastog dijela. Nakon vađenja iz vode svaki se je snop zasebno prao kako bi se sve zeleno i drvenasto odstranilo.
Lan (konoplja) se vozio potom kući na sušenje i daljnju obradu. Lan se morao dobro osušiti i za jako sunčanog dana stavljao se u tzv. STUPU (naprava nalik krokodilskim čeljustima s gornjom pokretnom i donjom nepokretnom vilicom) kako bi se očistio i kako bi dobili tzv. POVESMO. Na gornjoj vilici stoji žena koja nogama podiže i spušta gornju vilicu na donju nepokretnu vilicu. Sa strane stupe sjedi žena i rukama gura u ralje snopove lana koje zubi stupe žvaču, drobe i prelamaju stabljike u sitne djeliće te tako odvajaju izlomljenu drvenu stabljiku od neprekinutog vlakna. Tako se dobivaju vlaknaste niti lana koje se daljnjom obradom pročišćavaju pucnjom, trlicom i grebenima sve do čistog mekanog svilenkastog stanja pogodnog za pravljenje konca i tkanje platna.
Postojale su dvije vrste stupa, ručna i nožna. Ručna je bila na visokim nogama. Žena je u lijevoj ruci držala i okretala ručicu lana, a desnom rukom podizala pokretni dio stupe i njim lupala po ručici lana. Što se tiče nožne stupe, tu su potrebne dvije osobe. Žena bi sjedila gotovo na zemlji ručicu lana uguravala u „ralje“ nožne stupe, dok bi dečki s dvije noge brzim tempom udarali po ručici lana.
Nakon STUPE lan obrađujemo na tzv. TRLICI koja ima za ulogu uklanjanje POZDRa odnosno KORE s lana (konoplje). Zatim se obrađivalo na GREBENU, gdje su se odvajala duga vlakna (kudelja od finih niti tzv. češljanjem) u tzv. POVJESMO, od kratkih dijelova zvanih kučine. Ujedno se i klasificira; finije i duže povjesmo odvaja se od grubljih i kraćih kučina koji su bili pogodni za izradbu konopaca i sl. Tako počešljana vlakna pripremljena su za predenje.
Fine se niti stavljaju na PRESLICU i predu na KOLOVRATU. Kudjelja i vuna prele su se na preslicu i od tog su se konca plele čarape pomoću pet dugih igala. Starije žene su uprele na vreteno, a mlađe na kolovrat (kolovrat je udomaćen u našim krajevima tek u 20. stoljeću). Kod tkanja predivo od povjesma služilo je za osnovu a predio od kučina za potku. Jednom rukom okreće konusni štapić VRETENO na koji izvučeni dio namotava. Pritom su POVJESMO učvrstili na posebnu drvenu podlogu PRESLICU koju je prelja obično zataknula na lijevom boku za pas. Žene su često prele hodajući a ako su sjedile zataknule su preslicu za nešto (okvir kreveta, rupu u klupici). Sjedeći prele su i uz kolovrat.
Na preslicu ne treba gledati samo kao pomagalo, već kao predmet koji ima svoje mjesto u narodnom životu, osobito u običajima. Naime, preslica je bila svojina žene i pripadala je onim predmetima narodnog rukotvorstva koji su se koristili smo za osobnu upotrebu. Svaka je žena prela samo na svojoj preslici i nosila ju je sa sobom. Prelo se putem, na paši, uz posao, no najčešće zimi kad su noći duže. Rada su se održavala prela. Tu bi se uz šalu i veselje, pričale priče, izgovarale poslovice, a uz to i odvijao naporan posao predenja. Na prelu su sudjelovali i muževi koji su aktivno sudjelovali u pjesmi i svirci. Na prela djevojaka (svaki put u drugoj kući) dolazili su momci, a glavna tema razgovora bila je ljubav, ženidba, udaja.
Preslica je pratila žensku osobu od rođenja do smrti. Već kao djevojčice žene su se učile presti. Preslice su smatrane i darom ljubavi jer su ih izrađivali i poklanjali momci djevojkama, zaručnici zaručnicama, muževi ženama, a i sinovi majkama. Osobito se pazilo na njihovu ljepotu, zato se na njima da bi bile ljepše nalazi mnogo ukrasa i šara. I u svadbenom ceremonijalu preslica se stavlja uz škrinju.
Konac se na vretenu izvlači tanji ili deblji, ovisno o namjeni.
Predivo s vretena i kolovrata se prematalo u SVITKE (ŠTRENE) preko pomagala zvanog RAŠAK (motovica, mahalo); pomagalo u obliku slova T. Brojenjem niti na rašku određivala se veličina buduće tkanine. Svici, štrene, su se prali i djelomično izbijelili luženjem (obično luženjem u parenica,a; kuhanjem u vreloj vodi s drvenim pepelom). Izbijeljeni svici opet su se namatali u klupka i to pokretnim VITLOM.
Štrene su se stavljale na vitlić i pomoću čekrka namatale na drvene „mosure“ zbog snovanja osnove, ili na cijevi, obično od trstike ili bazge, koje će stavljati u čunak kao potka za tkanje.
Pripremanje konca za tkanje na stanu obavlja se namotavanjem na cijevi pomoću čekrka i vitlića; cijev se dalje ubacuje u čunak na tkalačkom stanu. Stan je drvena naprava za ručno tkanje platna.
Nakon što se platno na tkalačkom stanu istkalo pristupalo se njegovom bijeljenju. Bijelilo ga se je tako što se platno stavljalo u PARENICU (to je obično bila drvena bačva u koju se na dno stavljalo istkano platno te se uz pomoć pepela i ključale vode izbjeljivalo). Platno se nakon bijeljenja ispiralo u tekućoj vodi, te opet bijelilo sve dok ne bi postalo bijelo poput snijega. Djevojke su se takmičile čije će platno biti veće, mekše i bjelje jer im je to bila dobra preporuka za udaju.
Fino istkano i izbijeljeno platno koristilo se za izradu muških i ženskih odjevnih predmeta
Od konoplje su se izrađivale plahte, stolnjaci, odjeća dok su se od lana izrađivale finije stvari kao na primjer rubače, oplećci, fertuni i sl. Rijetki su bili ti koji su mogli imati cijelo odijelo izrađeno od platna lana.
Odjevni predmeti tako su bili biljnog (lan, konoplja, brnistra) i životinjskog (ovčja i kozja vuna, kostrijet, prirodna svila..) podrijetla.
Nadam se da ste si uzeli dovoljno vremena da pročitate barem veći dio ovih zaista vrijednih i kvalitetnih tekstova i da ste naučili zašto su takva platna biljnog porijekla toliko cijenjena!
Hvala na pažnji :)))))
utorak, 6. ožujka 2012.
Ovalni nadstolnjak!
Nadstolnjak sam radila u kombinaciji sa heklanjem, a njegova je veličina 95x55 cm i može poslužiti kao stolnjak za manji ovalni stolić! Žuticu sam prije opeheklavanja nekoliko puta oprala da budem sigurna da se poslije neće stisnuti! Izrezala sam uglove u oval i porubila na šivaću mašinu, te zatim opheklala! Ovaj puta sam izabrala kombinaciju žutog konca, uz crni - hvala Mare :)))! U sredini sam izmjerila i iscrtala oblik pravokutnika i realizirala zamišljenu ideju da u sredini bude rupa koja će biti povezana cik-cak! Ružice sam isheklala a zatim prišila u kutove!
A s obzirom da mi je ostalo žutog konca, odlučila sam uzeti u ruke jedan slični nadstolnjak koji sam davno započela i tako je nedovršen čekao i čekao...moje ruke! On je rađen na domaćem lanenom platnu, a cvjetovi su ručno vezeni (trebali su biti suncokreti, ali na kraju ne znam da li jesu ili nisu, no, nije niti važno, bitno da su cvjetovi)! Rub sam dodatno ukrasila jednostavnim prošivnim bodom (kojeg ja zovem "crtice")!
Do čitanja!
subota, 3. ožujka 2012.
Vezeni jastuk!
Znam da ste navikle da moje ručne radove gledate kroz crvene naočale, ali sada ih slobodno skinite! Trebao mi je odmor za umorne oči, a navodno plava i zelena odmaraju oči, pa sam odlučila da će motiv srca biti vezen kombinacijom svijetlo i tamno-plavog konca! Jastuk je od domaće tkanog lanenog platna, a koristila sam više vrsta veza, i to: bobičasti vez (uzlati bod), ovijenac, lančanac (bod ivančica), bod povlake i plosni bod! No, više vremena mi je oduzela sama priprema materijala s obzirom da nemam kroj za jastučnicu morala sam se snalaziti gledajući i mjereći jastuke koje imam i dobro promisliti što ću gdje spojiti! Na kraju sam sašila dvije trake od kockaste tkanine pomoću kojih se jastuk zaveže u mašnu (tako sam ovaj puta izbjegla šivanje patent zatvarača ili šivanje rupice za gumbe)!
Nakon što ste se nagledale jastučnice, pripremite se da pogledate još nešto!
Naime, naša zajednička blog-prijateljica, svestrana, maštovita i vrlo vrijedna, poznata kao "Good ghost", što stvarno i je, jako me razveselila popriličnom količinom poklona u izradu kojih je uložila puno truda i vremena kako bi bili ovako lijepi kao što ih vidite!
Našlo se tu svega, od ljekovitog čaja koji sam vam već prije nahvalila, papirnatnih poklon-vrećica koje je osmislila za mene (zakon su...morat ću je unajmiti da mi izrađuje vrećice), ružmarina, anđela, čak se sjetila da sam se u jednom postu o kolačima požalila da nemam "onu stvar za ukrašavanje" pa sam radila s običnom vrećicom i poklonila mi špricu za ukrašavanje sa puno nastavaka (to mi baš i nije trebalo, jer ću morati peć kolače), a najviše od svega me se dojmio scrapbook album koji je izradila samo za mene i još si je dala dodatnog truda pa je isprintala moju sliku profila (kad sam bila mala), a da ne govorim o mnoštvu raznih detalja koje je trebalo izrezuckati, osmisliti i zalijepiti!
Draga moja, što da ti kažem na ovo, nego jedno veliko HVALA!
Drage moje, zar nisu lijepa ta naša blogerska prijateljstva?!
Naime, naša zajednička blog-prijateljica, svestrana, maštovita i vrlo vrijedna, poznata kao "Good ghost", što stvarno i je, jako me razveselila popriličnom količinom poklona u izradu kojih je uložila puno truda i vremena kako bi bili ovako lijepi kao što ih vidite!
Draga moja, što da ti kažem na ovo, nego jedno veliko HVALA!
ponedjeljak, 6. veljače 2012.
Zaljubljene ptičice!
Sigurno ste primijetili u zaglavlju mog bloga dvije zaljubljene ptičice i upravo ta šema mi je poslužila za vez na novim srcima!
- bod: lančasti i ovijenac
- crveni konac (runolist) za vez
- crveni i bijeli konac za heklanje
- domaće tkano platno
- vatelin
- vrijeme izrade: cca 10 sati (zavisno o veličini i obliku vezenog motiva i zavisno o heklanoj čipki)
- veličina: veće 32 cm u najširem dijelu, manje 22 cm u najširem dijelu
S jedne strane srce je izvezeni motiv, a s druge strane tekst!
Za kraj vam poklanjam stihove jedne tužne podravske pjesme (kaj ja morem kad su sve podravske tak tužne i srcedrapajuće)...uživajte u svom toplom domu!
"Divni dani davno ste išćezli,
bez poljupca ostala si draga ti,
a ja lutam po cijelome svijetu,
tebe draga da zaboravim!
Pokušavam da te zaboravim,
al uzalud pokušaj je moj,
jer tvoj pogled u srcu mi stvara,
tešku tugu, teški jad i bol!
Kad u jesen otišle su laste
i sa njima otišla si draga ti,
meni osta strućak ružmarina,
divan spomen naše ljubavi!"
(Blaž Lenger)
- bod: lančasti i ovijenac
- crveni konac (runolist) za vez
- crveni i bijeli konac za heklanje
- domaće tkano platno
- vatelin
- vrijeme izrade: cca 10 sati (zavisno o veličini i obliku vezenog motiva i zavisno o heklanoj čipki)
- veličina: veće 32 cm u najširem dijelu, manje 22 cm u najširem dijelu
S jedne strane srce je izvezeni motiv, a s druge strane tekst!
"Divni dani davno ste išćezli,
bez poljupca ostala si draga ti,
a ja lutam po cijelome svijetu,
tebe draga da zaboravim!
Pokušavam da te zaboravim,
al uzalud pokušaj je moj,
jer tvoj pogled u srcu mi stvara,
tešku tugu, teški jad i bol!
Kad u jesen otišle su laste
i sa njima otišla si draga ti,
meni osta strućak ružmarina,
divan spomen naše ljubavi!"
(Blaž Lenger)
utorak, 11. listopada 2011.
Kockasta srca!
Ipak nisam mogla odoljeti a da ne napravim malu kolekciju crveno-bijelih skockanih srca, ali pretpostavljam da u to niste ni sumnjali :))) No, otkrit ću vam da sam prvo srce od kockastog platna napravila upravo crveno-bijelo i jako mi se svidjelo, ali nisam više imala tog materijala nego plavo-bijelog pa sam zbog toga nastavila raditi upravo plavo-bijela kao što ste vidjeli u prošlom postu. U međuvremenu sam nabavila još crveno-bijelog materijala i naravno da sam ga morala čim prije izrezuckati u srca, sašiti, napuniti vatelinom /punim ih vatelinom zbog toga da se mogu bez problema oprati i u perilici rublja/ i opheklati! Detalji na srcima su stvar trenutne inspiracije i mašte! Ovakva mala srca mogu biti prekrasan viseći detalj u vašem automobilu, mogu poslužiti za ubadanje pribadača i igli, privjesak za ključeve ili nešto četvrto...zamislite ih umjesto kuglica na boru!
Plava su vam se svidjela, a sad da vidimo dal će crvena ipak voditi!
Evo ih :)))
Srca, moja stalna inspiracija!
Puse mojim dragim komentatoricama (valjda se tak kaže) ♥
Plava su vam se svidjela, a sad da vidimo dal će crvena ipak voditi!
Evo ih :)))
Puse mojim dragim komentatoricama (valjda se tak kaže) ♥
srijeda, 5. listopada 2011.
Heklani tabletići!
Čitajući moj blog sigurno ste primijetili da funkcioniram na način "malo ovog-malo onog", pa su takvi i moji postovi! Započnem raditi nekoliko stvari odjednom, a onda dovršavam kako mi dođe volja, a heklani tabletići koje ću vam danas pokazati su zaista dugo stajali (pogotovo drugi) i došlo je vrijeme da ih dovršim!
Okrugli su mi posebno dragi za raditi, a isto tako ih volim gledati na svojim policama i ormarićima!
Evo kako izgleda na jednom malom stolčiću kojeg mi je nekad davno napravio moj suprug!
Šema ako netko poželi raditi!
I onaj drugi koji je stvarno stajao predugo, možda i godinu dana, a sastoji se od ovih malih kockica koje se spajaju...noćna mora...i beskrajno dosadno...bio mi je plan da napravim jedan veliki stolnjak ali stala sam na ovih 35 kockica i rekla sam dosta! Jedino što mi je poslije palo na pamet je to da ga još okolo opheklam pa će biti ljepši!
Šema za kockice? Ne mogu je naći (djelomično je i to razlog što sam ga odustala raditi), jer ja ne znam raditi bez šeme i divim se onima koje mogu po nečijem radu brojiti očice i napraviti isto! Eto, ako želite, brojite!
Što će biti u slijedećem postu? Hm, ne znam...možda moj ulov s buvljaka s kojim sam više nego zadovoljna!
Lijep pozdrav!
Okrugli su mi posebno dragi za raditi, a isto tako ih volim gledati na svojim policama i ormarićima!
Što će biti u slijedećem postu? Hm, ne znam...možda moj ulov s buvljaka s kojim sam više nego zadovoljna!
Lijep pozdrav!
Pretplati se na:
Postovi (Atom)